Jednocijevni ili dvocijevni sustav grijanja

To je najčešće tzv. klasični sistem postavljanja cijevi centralnog grijanja. Dvije cijevi se paralelno vode od kotla po unutrašnjosti objekta do svakog ogrjevnog tijela.

Donedavno se ovaj sistem vrlo često primjenjivao s prirodnom cirkulacijom (otvoreni sistem). U tom slučaju posebna pažnju treba pokloniti vođenju i dimenzioniranju cijevi. Cijevi se vode od kotla do ogrjevnog tijela u stalnom usponu. Pazi se na broj lukova i armature, a cijevi su većih dimenzija kako bi otpori u mreži bili što manji i bolja prirodna cirkulacija uslijed djelovanja gravitacije. Na starijim objektima mogu se vidjeti vrlo debele cijevi što je siguran znak da je primjenjen prirodan način cirkulacije vode u sistemu. Ovakav način postavljanja cijevi može se primjeniti u kućama gdje se ispod stanova nalazi kotlovnica. Ispod grijanog prostora vodi se cijevna mreža prema svakom ogrjavnom tijelu koje može biti samo iznad razvodne vodoravne mreže. Naime, gravitacijska cirkulacija bazira se na činjenici da je topla voda lakša od hladne. Uslijed toga ona se diže uvis (ako može), a na njezino mjesto pritječe ohlađena voda iz radijatora. Osnovna je prednost ovakvog sistema što nije vezan za električnu energiju (nema cirkulacijske crpke), pa ako nestane struje može zagrijavati stan. Nedostatak su debele cijevi (skuplja instalacija) i ograničenost vođenja mreže zbog poštivanja zakona fizike.

Upravo zbog toga najčešće se primjenjuje dvocijevni sistem s prisilnom cirkulacijom. U sistemu postoji cirkulacijska crpka koja tjera toplu vodu po cijevima kroz ogrijevna tijela. Presjeci cijevi su manji, a nema ograničenja u vođenju razvodne mreže. Ogrijevna tijela mogu biti ispod vodoravne razvodne mreže (gornji razvod – tzv. Potopljeni radijatori s ispusnim slavinama zbog pražnjenja) ili iznad nje (donji razvod – gdje su na gornjim najvišim radijatorima odzračni ventili ili odzračna mreža s odzračnim lončićem).

Mnogi se pitaju kako dimenzionirati cijevi. Pokušat ćemo objasniti najjednostavniji način dimenzioniranja za prosječnu obiteljsku kuću. Dimenzije cijevi ovise o količini i brzini strujanja vode, odnosno raspoloživom tlaku ugrađene cirkulacijske crpke. Želite li ugraditi jednu od uobičajenih crpki za manji obiteljski objekt s dobavnim tlakom od 3 do 4 m VS i protokom do 2 m3/h vode, cijevi će biti sljedećih dimenzija u odnosu na toplinski učinak (količinu vode) dijela mreže iza računanog mjesta.

  • do 2000W – dimenzije cijevi promjera 1/2“ – odnosno NO15
  • od 6000 do 15.000W – dimenzije cijevi cijevi promjera 3/4“ - NO20
  • od 15.000 do 28.000W - dimenzije cijevi promjera 1“ – NO25
  • od 28.000 do 57.000W – dimenzije cijevi promjera 1“ 1/4 – NO32


NO – nazivni otvor

ND – nazivni dijametar

Dakako, ovo je gruba podjela i treba poslužiti kao vodič pri dimenzioniranju. Treba uzeti u obzir i utjecaj gravitacije, položaj pojedinog ogrjevnog tijela te njihov međusoban položaj u odnosu na balans otpora u sistemu, no može zaključiti da u sistemu uvijek postoji određena rezerva te manje greške u dimenzioniranju neće poremetiti funkcioniranje sistema.

Ako je na svakom radijatoru ugrađen prigušni ventil (prigušnica, detentor) na povratnom vodu, možete i naknadno balansirati mrežu u cilju što pravilnije cirkulacije i raspodjele tople vode do svakog ogrjevnog tijela.
Osim vođenja cijevi od samog kotla, najučinkovitiji način je tzv. Pauk mreža, vođenj dviju cijevi do razdjelnika (kolektora), od kuda se prema svkom ogrjevnom mjestu vode dvije cijevi. Takav sistem na daje mogućnost dimenzioniranja cijevi da se do razdjelnika vode cijevi većih dimenzija zavisno od sistema, a od razdjelnika manjih dimenzija prema ogrjevnim tijelima.

Jednocijevni sustav

Ovaj sistem je u usporedbi s klasičnim dvocijevnim imao neke nedostatke zbog kojih nije naišao na širu primjenu. Novim konstrukcijama ventila i armatura za jednocijevno grijanje omogućile su posve novi način ugradnje instalacije, napajanje ogrjevnih tijela, proračune i slično. Jednocijevno grijanje izvodi se u vodoravnim cirkulacijskim krugovima. S obzirom na povećane otpore u svakom krugu preporučuje se da u jednom krugu toplinski kapacitet ne bude veći od 10.000 do 12.000W.

Osnovna je prednost ovog sistema što se razvodne cijevi vuku kroz pod pa se instalacija ne vidi. Dolazi do većih ušteda u materijalu potrebnom za razvod instalacija, bakrene ili višeslojne cijevi u izolaciji.

Preporučuje se jedino da napravite točan proračun sistema, zbog specifičnosti. Voda najviše temperature polaza kreće iz peći – kotla prema prvom radijatoru, tu se ohladi pretpostavimo za oko 3°C te dolazi do drugog radijatora gdje se opet ohladi za oko 3°C itd. Tako do svakog sljedećeg radijatora stiže malo hladnija. Zato su prvi radijatori u krugu malo manji, a zadnji veći, uzevši u obzir korekciju zbog promjenjive temperature tople vode koja dolazi na svako ogrjevno tijelo.

Osim toga, otpori u svakom krugu pri jednocijevnom sistemu moraju se točno odrediti zbog izbora cirkulacijske srpke kako biste bili sigurni da će se ugrađenom crpkom provesti dobra cirkulacija vode kroz sistem.
Nedostacima ovog sistema se smatraju nužnost točnog proračuna zbog specifičnosti sistema i malo skuplja armatura. Ventila ima više vrsta, a najčešće se postavljaju samo na donji priključak radijatora pa kad je ventil otvoren, topla voda kroz jednu uronsku cijev procirkulira kroz radijator, te kroz isti ventil se vraća natrag u te ide prema sljedećem radijatoru. Kad se ventil zatvori, topla voda cirkulira samo kroz ventil i ide prema sljedećem radijatoru, a u radijatoru gdje je zatvoren ventil ne cirkulira topla voda.